Dokumenti Pitanja i odgovori Sa svih strana Press Kontakt

Je li Hrvatska spremna za euro?

Uvođenje eura višegodišnji je proces koji ima nekoliko faza te je Hrvatska svaku fazu započela kad je za nju bila spremna, a tako će biti i ubuduće.

U lipnju 2017. godine, Hrvatska je izašla iz procedure prekomjernoga proračunskog manjka, a makroekonomske neravnoteže su se popravljale. No, u to vrijeme Europska komisija je Hrvatsku još uvijek svrstavala među zemlje s prekomjernim makroekonomskim neravnotežama. Ipak, imajući na umu gospodarske trendove, aktivnosti i smjer makroekonomske politike te činjenicu da je uvođenje eura višegodišnji proces, postojalo je čvrsto uvjerenje da je Hrvatska u tom trenutku bila spremna započeti proces. U takvim okolnostima, Vlada i HNB izradili su Strategiju za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, koja je predstavljena javnosti u listopadu 2017. Iz današnje perspektive potvrđuje se da je tadašnje čvrsto uvjerenje bilo ispravno.

Hrvatska je u srpnju 2019. godine institucijama EU-a i državama europodručja poslala pismo namjere za ulazak u ERM II, a malo ranije, u svibnju 2019., Europskoj središnjoj banci upućen je zahtjev za ulazak u blisku suradnju. Namjeru Hrvatske za ulazak u ERM II pozdravili su na sastanku Euroskupine u srpnju 2019. ministri financija iz država članica europodručja i Danske, sudionice tečajnog mehanizma. Tome je prethodila, i spremnost za tu fazu potvrdila, među ostalim i ocjena Europske komisije iz veljače 2019., prema kojoj Hrvatska više nije zemlja s prekomjernim makroekonomskim neravnotežama. Rezultat je to nastavka brzog smanjivanja makroekonomskih neravnoteža, uključujući i fiskalnih neravnoteža. Također, u toj ocjeni prepoznati su napori u provedbi pojedinih strukturnih reforma, ali se navodi da i nadalje postoji prostor za daljnji napredak.

Nakon toga, u sljedećih godinu dana provodile su se mjere i politike na koje se Hrvatska obvezala u pismu namjere, uključujući strukturne prilagodbe, ali i pripremne radnje (poput priprema za uspostavljanje bliske suradnje s Europskom središnjom bankom) kako bi Hrvatska mogla pristupiti mehanizmu ERM II.

Spremnost Hrvatske za ulazak u ERM II sredinom 2020. ocjenjivali su Europska komisija, Europska središnja banka te sve zemlje koje su danas članice europodručja i Danska kao članica mehanizma ERM II. Na zahtjev Hrvatske ministri financija država europodručja, predsjednica Europske središnje banke te ministri financija i guverneri središnjih banaka Danske i Hrvatske, slijedom postupka u kojemu je sudjelovala Europska komisija i nakon konzultacija s Gospodarskim i financijskim odborom, donijeli su 10. srpnja 2020. zajedničku odluku da se hrvatska kuna uključi u ERM II.

Nakon ulaska u ERM II, Hrvatska će u tečajnom mehanizmu trebati provesti najmanje dvije godine i pritom zadovoljiti sve kriterije nominalne konvergencije (kriterije za uvođenje eura). Institucije EU-a (EK i ESB) i države članice ponovo će biti ti koji će ocjenjivati je li Hrvatska zadovoljila kriterije za uvođenje eura te odrediti točan datum uvođenja zajedničke valute u Hrvatskoj. Za hrvatsko je gospodarstvo važno da se vrijeme koje će Hrvatska provesti u tečajnom mehanizmu iskoristi za daljnju provedbu ekonomskih i strukturnih politika koje će povoljno utjecati na konkurentnost gospodarstva i njegovu otpornost na gospodarske šokove u budućnosti. No, takva je ekonomska politika poželjna nevezano uz sam proces i cilj uvođenja eura, te se treba nastaviti i nakon uvođenja eura.

Nadalje, pri razmatranju spremnosti Hrvatske za uvođenje eura s ekonomskoga gledišta važno mjesto zauzima analiza usklađenosti poslovnih ciklusa u Hrvatskoj s onima u zemljama europodručja. Ta analiza nedvosmisleno pokazuje da su poslovni ciklusi usklađeni, što implicira da monetarna politika Europske središnje banke odgovara hrvatskim okolnostima. U tom smislu, ne postoji bojazan da bi se u uvjetima recesije makroekonomska prilagodba u Hrvatskoj događala preko tržišta rada (povećane nezaposlenosti ili pada plaća) i javnih financija (povećanje proračunskog manjka) u većoj mjeri negoli je to slučaj sada, dok Hrvatska još nije u europodručju.

Na kraju, treba reći da sama razina razvijenosti zemlje (mjerena BDP-om po stanovniku) nije prepreka ulasku zemlje u europodručje, posebice ako su cijene u toj zemlji već u najvećoj mjeri usporedive s onima u europodručju kao što je to slučaj u Hrvatskoj. Naime, teoretski, kad bi cijene u zemlji koja ulazi u europodručje bile bitno ispod razine cijena u europodručju, tada bi, jednom kada se nepovratno fiksira tečaj i uvede euro u toj zemlji, konvergencija uzrokovala relativno brži rast cijena nego u drugim zemljama europodručja. To bi utjecalo na realni tečaj te zemlje, koji bi aprecirao u odnosu na europodručje i time bi se smanjivala njezina cjenovna konkurentnost, a koju bi onda trebalo neutralizirati drugim politikama (npr. smanjivanjem plaća) koje bi za rezultat imale internu devalvaciju. No, kao što je već spomenuto, u slučaju Hrvatske odnos domaćih cijena i cijena u europodručju nije u raskoraku. Štoviše, često se s pravom može čuti da Hrvatska već ima europske cijene. Stoga, ni eventualni argument da bi Hrvatska trebala najprije doseći određenu (višu) razinu razvijenosti, pa tek onda ući u europodručje nije ekonomski utemeljen.

Pitanja i odgovori
Cijene i euro HNB i euro Hrvatska i euro Jedinstveni nadzorni mehanizam Jedinstveni sanacijski mehanizam Konverzija Koristi uvođenja eura Kriteriji za uvođenje eura Općenito o euru Troškovi i rizici uvođenja eura