Uobičajena je praksa da Vijeće EU-a, otprilike šest mjeseci prije uvođenja eura na preporuku Europske komisije i nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom, donese odluku o neopozivom fiksnom tečaju po kojem će se kuna zamijeniti eurom. Fiksni tečaj konverzije najčešće ima pet decimala, a prilikom konverzije odnosno izračunavanja iznosa u eurima, treba se koristiti brojčani iznos u cijelosti odnosno bez zaokruživanja. Također, u većini slučajeva središnji paritet koji se primjenjivao tijekom sudjelovanja u tečajnom mehanizmu ERM II postao je i fiksni tečaj konverzije (u svim novim državama članicama osim u Slovačkoj).
Tko određuje fiksni tečaj zamjene kune za euro?
Za preračunavanje cijena primjenjivat će se službeni fiksni tečaj konverzije.
Obveza će se odnositi i na privatni i na javni sektor.
Nadležna tijela detaljno će nadzirati poštivanje obveze dvojnog iskazivanja cijena i po potrebi kažnjavati prekršitelje.
Cilj uvođenja eura bio je potaknuti povezanost među državama članicama i ojačati iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog tržišta.
Na cjenicima, promotivnim materijalima i računima cijene pojedinih proizvoda i usluga bit će iskazane u objema valutama.
Ključna mjera za zaštitu potrošača u postupku konverzije bit će dvojno iskazivanje cijena.
Novčanice kuna mijenjat će se trajno, a kovanice kuna i lipa tri godine od dana uvođenja eura.
Najveću ulogu u postupku zamjene imat će banke.
U prvih šest mjeseci od dana uvođenja eura zamjena kuna za eure bit će potpuno besplatna.
Uvođenje eura donijet će nekoliko promjena i jednokratnih troškova za poduzetnike.
Kunski krediti i depoziti preračunat će se u eure prema fiksnom tečaju konverzije bez naknada za klijente banaka.
Odluku će donijeti Vijeće Europske unije.
Fiksni tečaj konverzije je tečaj po kojem će se kuna zamijeniti u euro. Određuje ga Vijeće EU-a i u pravilu je to isti onaj tečaj koji je određen prethodno kao središnji paritet.
Nakon što se hrvatska kuna zamijeni eurom, hrvatski nacionalni identitet promicat će se kovanicama eura koje će na poleđini imati hrvatska nacionalna obilježja i koja će kolati u cijelom europodručju.
Osnovna zadaća IRT-a jest izrada sanacijskog plana za pojedinu kreditnu instituciju odnosno grupu kreditnih institucija za koju je SRB izravno odgovor.
Pridruživanje Hrvatske jedinstvenom sanacijskom mehanizmu donijet će Hrvatskoj cijeli niz prednosti i koristi.
SRB će donositi odluke o sanaciji onih kreditnih institucija za koje je izravno odgovoran, a DAB će nakon konzultacija sa SRB-om donositi odluke o sanaciji ostalih kreditnih institucija.
Sustavom osiguranja depozita i nakon uspostave bliske suradnje s ESB-om i pridruživanja SRM-u i dalje će upravljati DAB.
Kreditne institucije sa sjedištem u Hrvatskoj plaćat će samo jedan doprinos.
Odgovornost Jedinstvenog fonda za sanaciju je da se na učinkovit način financira upotreba sanacijskih instrumenta odnosno osigura primjena ostalih sanacijskih ovlasti.
Pridruživanje Hrvatske SRM-u neće donijeti značajnije promjene kreditnim institucijama sa sjedištem u Hrvatskoj.
Nacionalna sanacijska tijela imaju odgovornost za učinkovito i dosljedno funkcioniranje SRM-a.
SRB sve svoje odluke vezane uz sanacijska pitanja donosi na izvršnim sjednicama.
SRB će nadležan nad onim bankama sa sjedištem u Hrvatskoj koje su članice grupa kreditnih institucija u EU-u, a kojima je SRB bio u funkciji sanacijskog tijela za grupu i prije pridruživanja Hrvatske SRM-u.
Zadaća SRB-a jest osigurati učinkovito i dosljedno funkcioniranje jedinstvenog sanacijskog mehanizma.
SRM omogućava da se sve odluke povezane sa sanacijskim pitanjima na razini cijele bankovne unije donose centralizirano, neovisno i efikasno.
Jedinstveni sanacijski mehanizam jedan je od tri stupa na kojima počiva bankovna unija.
Uspostavljanje bliske suradnje između HNB-a i ESB-a jedan je od preduvjeta za ulazak u ERM II.
Hrvatska je stabilizirala gospodarstvo i provela mjere na koje se obvezala pismom namjere za ulazak u ERM II, u kojemu bi mogla provesti dvije i pol godine.
Ulaskom u Europsku uniju, o čemu je odlučeno na referendumu, Hrvatska je preuzela i obvezu uvođenja eura kada se za to ispune uvjeti.
Najraniji mogući datum uvođenja eura je 1. siječnja 2023., pod uvjetom da do tada ispunimo maastrichtske kriterije nominalne konvergencije.
HNB će, kao i dosad, u svrhu očuvanja stabilnosti tečaja po potrebi provoditi devizne intervencije.
Očekujemo da će upravo središnji paritet postati tečaj po kojemu će se kuna mijenjati u euro.
Kriteriji za uvođenje eura odnose se na stabilnost cijena, održivost javnih financija, stabilnost tečaja i konvergenciju dugoročnih kamatnih stopa.
Svi pokazatelji upućuju na to da je Hrvatska spremna za proces uvođenja eura.
Europska ekonomska i monetarna unija razvijala se u tri faze, a kao obračunska jedinica euro je uveden 1999.
Novčanice i kovanice eura ušle su u optjecaj u 12 država članica EU-a 1. siječnja 2002.
Pristupanjem Europskoj uniji Hrvatska je preuzela obvezu uvođenja zajedničke valute eura jednom kad za to ispuni uvjete.
Kriteriji za ulazak u ERM II službeno ne postoje, no države koje žele sudjelovati u njemu moraju ispuniti određene preduvjete.
Središnji paritet je definirana razina tečaja nacionalne valute u odnosu na euro prema kojoj se vrednuje stabilnost tečaja tijekom sudjelovanja u tečajnom mehanizmu.
Središnji paritet određen je na razini 1 euro = 7,53450 kuna.
Hrvatska je od 2016. do 2019. zadovoljavala sve kriterije osim kriterija stabilnosti tečaja. U srpnju 2020. pristupila je mehanizmu ERM II, pa bi sredinom 2022. mogla zadovoljiti i taj kriterij.
Hrvatski gospodarstvenici i poduzetnici spremni su za uvođenje eura i pogodnosti koje će im to donijeti.
Ekonomske koristi uvođenja eura za Hrvatsku trajne su i veće od troškova koji su uglavnom jednokratni.
Koristi od uvođenja eura ostvarit će svi domaći sektori.
Najveća je korist nestanak valutnog rizika, no građani će imati i druge koristi.
Učinak uvođenja eura na potrošačke cijene u Hrvatskoj bit će vrlo blag i jednokratnoga karaktera te neće imati materijalan učinak na životni standard hrvatskih građana.
Sveobuhvatna procjena banaka u Republici Hrvatskoj trajala je od rujna 2019. do lipnja 2020., a njome je obuhvaćeno pet banaka.
Nositelj postupka sveobuhvatne procjene bio je ESB.
Sveobuhvatna procjena preduvjet je za ostvarenje bliske suradnje s ESB-om.
Nakon uspostavljanja bliske suradnje predstavnik HNB-a sudjelovat će s punim glasačkim pravima u Nadzornom odboru.
Odluke koje se odnose na kreditne institucije i superviziju donose Savjet i guverner Hrvatske narodne banke.
Nadzorni odbor, interno tijelo ESB-a, priprema nacrte nadzornih odluka koje potom donosi Upravno vijeće u skladu s postupkom neisticanja prigovora.
ESB može donijeti niz supervizorskih odluka koje su pravno obvezujuće unutar jedinstvenog nadzornog mehanizma.
HNB će ostati isključivo odgovoran za nadzor banaka u područjima koja nisu obuhvaćena Uredbom o SSM-u.
Postupak nadzorne provjere i ocjene aktivnost je kojom supervizori procjenjuju rizike kojima su banke izložene i provjeravaju jesu li banke sposobne na odgovarajući način upravljati tim rizicima.
Zajednički nadzorni timovi provode kontinuirani nadzor značajnih banaka i jedan su od glavnih oblika suradnje između ESB-a i nacionalnih nadzornih tijela.
Po uspostavi bliske suradnje ESB će izravno nadzirati značajne kreditne institucije sa sjedištem u Hrvatskoj pri čemu će supervizija HNB-a i nadalje imati značajnu ulogu.
Uspostavljanje bliske suradnje između HNB-a i ESB-a jedan je od preduvjeta za ulazak u ERM II.
U praksi manje značajne institucije su uglavnom manje banke europodručja čija imovina ne prelazi 30 mlrd. EUR.
U pravilu, banka se može smatrati značajnom ako je utvrđeno da je jedna od tri najznačajnije banke u zemlji.
SSM je zajednički je okvir za bankovni nadzor u Europskoj uniji koji čine ESB i nacionalna nadzorna tijela država sudionica.
Nema razloga za bojazan da će uvođenje eura naštetiti blagostanju hrvatskih građana.
Hrvatski poduzetnici imat će znatne koristi od uvođenja eura.
Država će znatne koristi imati zbog uklanjanja valutnog rizika.
Troškovi uvođenja eura pretežno su mali i jednokratni, a proizlaze iz logističkih i administrativnih priprema sektora države i poduzeća za prelazak na novu službenu valutu.
Zbog specifičnih obilježja hrvatskoga gospodarstva prostor za aktivno korištenje monetarne politike i danas je bitno sužen.
Hrvatskom gospodarstvu odgovarat će zajednička monetarna politika.
HNB i Vlada moći će reagirati mjerama makroprudencijalne politike, odnosno fiskalne politike i strukturnih politika.
HNB će se aktivno služiti instrumentima makroprudencijalne politike s ciljem održavanja financijske stabilnosti i ukupne makroekonomske stabilnosti.
Kao dio Eurosustava HNB će aktivno sudjelovati u oblikovanju i provođenju zajedničke monetarne politike u europodručju.
Nakon što uvedemo euro, instrumenti za suočavanje s krizama bit će kao i dosad: fiskalna i makroprudencijalna politika.
Članstvo u europodručju nije rezervirano samo za velika razvijena gospodarstva.
Svaka članica europodručja dužna je uplatiti sredstva u zajednički stabilizacijski fond razmjerno svojoj ekonomskoj snazi, a zauzvrat ima pravo na pomoć iz tog fonda u slučaju potrebe.
Svaka država članica samostalno određuje kada će započeti postupak uvođenja eura uzimajući u obzir više elemenata, uključujući odnos ekonomskih koristi i troškova.
Vjerojatnost takvog scenarija za Hrvatsku iznimno je mala, odnosno gotovo ne postoji.
Hrvatski nacionalni identitet promicat će se kovanicama eura koje će na poleđini imati hrvatska nacionalna obilježja i koje će kolati u cijelom europodručju.
Bankovna unija jedinstven je sustav nadzora i sanacije banaka na razini EU.